Ponovo u kavani Europa +

Autor: Slavenka Drakulić

Izdavač: Fraktura

Stanje: Novi proizvod

3 Artikl Artikli

Pažnja: Posljednji artikli na stanju!

Ispis

Podaci

Jezik	Hrvatski
Godina	2021
Broj strana	256
Povez	tvrdi
Format	20
Pismo	latinica
Izdanje	1
Dobavljac	Fr
ISBN	978-953358410-2

Više informacija

Prije trideset godina Istočnu Europu zatekle su velike promjene. Od prijelaza iz socijalizma u nove demokracije ili tzv. tranzicije očekivalo se mnogo, ne samo instant-kava i mnoštvo luksuznih proizvoda koji su preplavili samoposluge nego i instant-bogaćenje – ili barem bolji život. O tome je Slavenka Drakulić elaborirano pisala prije dvadeset pet godina u vrlo uspješnoj knjizi U kavani Europa: život poslije socijalizma koja svoje prvo hrvatsko samostalno izdanje ima ovih dana.
U zbirci eseja Ponovo u kavani Europa: kako preživjeti postsocijalizam Slavenka Drakulić pita se što se od toga ostvarilo i jesu li građani Istočne Europe računali da sa slobodama dolaze i velike odgovornosti. Financijska kriza, masovna imigracija, rast nacionalizma, ksenofobije i Brexit samo su dio slike današnje, još uvijek podijeljene Europe. Smanjuju li se ili produbljuju razlike između Istoka i Zapada Europe?
Zbirka eseja Ponovo u kavani Europa, prvobitno objavljena na engleskom jeziku, opisuje niz svakodnevnih situacija koje ukazuju na širu političku i društvenu situaciju u današnjoj Europi. Esej o papagaju iz Stockholma ponukat će vas da se zamislite imaju li životinje ponekad veća prava od ljudi, a priča o razlici u prehrambenim proizvodima u Istočnoj i Zapadnoj Europi da opet probate Nutellu, voćni jogurt ili riblje štapiće. Eseji o autoričinoj najdražoj kartici i onaj o imigrantskom orkestru s Trga Vittorio u Rimu mogu se čitati i kao vapaj za nekom novom europskom solidarnošću.

“Trideset godina nakon što se činilo da će pad Berlinskog zida donijeti otvoreniju i bogatiju Europu, i dalje postoje duboke razlike između Istoka i Zapada. U ovim esejima (Slavenka) Drakulić prelazi čitavu Europu i vrlo živopisno dočarava njezine promjenjive politike.” – The New Yorker