Satovi u majčinoj sobi

Autor: Tanja Stupar Trifunović

Izdavač: Šahinpašić

Stanje: Novi proizvod

2 Artikl Artikli

Pažnja: Posljednji artikli na stanju!

Ispis

Podaci

Jezik	Bosanski
Godina	2016
Broj strana	184
Povez	meki
Format	20
Pismo	latinica
Izdanje	1
Dobavljac	x
ISBN	9789958416484

Više informacija

Dobitnica Evropske nagrade za knjižrvnost.

Odlomak iz knjige:

Možda treba početi od djetinjstva. U djetinjstvu se utisci utiskuju duboko u čovjeka, kao stopalo u još nestvrdli beton. Sada već ostaju samo tragovi blata koji se lako speru. Ja sam odavno popločan trg, dovršeno šetalište uz obalu, izliven trotoar kraj ceste i sve je očvrslo u meni. Tuđi koraci više nisu duboki tragovi. Prošlost je kuća u kojoj završi neka neoprezna misao, prisjećanja pritišću kao zidovi pretrpani slikama.

Hodala sam obalom i skupljala školjke. Majka je galamila zbog previše sunca na mojim leđima. Koža je tamnila, koža je peckala, koža se zatezala. Nisam osjećala ništa. To je došlo poslije. Sada sam samo tražila. I moje oči su bile grabežljivci koji love i magneti koji privlače i molećivi prosjaci koji pri- zivaju. Školjke su ležale na obali među kamenjem. Drago- cjenost koja je čekala da bude pronađena rukama. Kada ih okrenem bile su bijele i sedefaste (kao moj stomak), izvana tamnije (kao moja leđa). Kao život. Bijelo i sedefasto. Život koji odnekud stiže, koji počinje u glavama djevojčica, sedefast i bijel kao unutrašnjost morske školjke. U glavama djevojčica koje uplašeno i svečano očekuju.

Vjenčanje je bilo skromno. Bez bijelog. Bez sedefastog.

Školjka se nije do kraja otvorila. Previše oštar rub. Porezala sam prst. More je, slano, grizlo moju krv, peklo je (gurnula sam prst u vodu da majka ne vidi). More je posisalo dio mene kroz prst, dio mene je ušao u more. More nije bilo nepra- vedno, dio mora je ušao u mene (često se zaljuljam od nepo- znatih obala, često se zanesem, jedva ostanem na nogama).